Povijest vinarstva na Pagu

Proizvodnja grožđa i vina već stoljećima je vrlo važna gospodarska grana i značajni razvojni čimbenik mnogih Hrvatskih područja. Razlog tome ponajprije je zemljopisni položaj naše zemlje s vrlo povoljnim klimatskim uvjetima za uzgoj vinove loze i dobivanje vina visoke kakvoće. Ova proizvodnja bila je već dobro poznata u našim krajevima nekoliko stoljeća prije Krista, u doba kad se tek počela pojavljivat u ostatku Europe.

U Dalmaciji je kultura uzgoja vinove loze i proizvodnja vina starija, a godinama i razvijenija u odnosu na ostatak Hrvatske. Krajem 19. st. ova djelatnost doživljava svoj vrhunac, pa službena statistika bilježi površine pod lozom , koje kasnije nisu ni izbliza dostignute. Bilježi se i velik broj autohtonih sorti. Početkom 20. st. Stjepan Bulić ih u svom poznatom djelu «Dalmatinska ampelografija» navodi i opisuje preko dvije stotine. Danas je Hrvatski autohtoni sortiment sveden na 40-50 genotipova, a mnogima od njih broj je sveden na stotinjak ili tek nekoliko trsova razasutih po starim vinogradima. Opstanak im ovisi ponajviše o entuzijazmu lokalnih vinogradara, koji ih održavaju na životu tradicionalnim, ekstezivnim načinom razmnožavanja.

Otok Pag (lat. pagus - selo) nastao je u relativno mlađe geološko doba. Poput susjednih krajeva nastao je izdizanjem kopna. Pag je izreckan mnogim zaljevima i uvalama, koje se uvlače duboko u njegovu unutrašnjost i čine ga najrazvedenijim jadranskim otokom s obalom dugom gotovo 270 km. Zaljevi zasjecaju u otok po nekoliko kilometara a najveći, onaj u kojem se nalazi i grad Pag dug je 11 km. Uzak morski prolaz spaja ovaj zaljev s Podvelebitskim kanalom.

Otok je vrlo dugačak, gotovo 70 km, a širok od 2 do 9,25 km. Površina mu iznosi 284,6 km2, i to je peti po veličini jadranski otok. Najviši vrh otoka je Sv. Vid, 348m.
Pag je asimetričan otok, u smjeru pružanja sjeverozapad- jugoistok. Istočna strana mu je viša, strmija, kamenitija i ogoljenija i čini barijeru koja na izvjestan način štiti otok od silne podvelebitske bure.

U prirodno- geografskom pogledu jedni ga ubrajaju u sjevernodalmatinske, a drugi u kvarnersku otočnu skupinu. Zapravo otok se nalazi između Velebitskog kanala i Kvarnerića, između otoka Raba, Oliba i Vira, u sasvim neposrednoj blizini kopna. U povijesnoj i geopolitičkoj tradiciji pripada i vezan je za Dalmaciju, posebno regiju Zadar. To je posebno izraženo nakon premošćenja Ljubačkog tjesnaca 1968. godine, kada je i prometno usmjeren dalmatinskom kraju.

Otok Pag je zanimljiv i po mnogim izvorima vode koji ponirući na Velebitu ovdje izviru.

Najveći izvor se nalazi u blizini grada Paga i zove se Mirožić. On još i danas opskrbljuje dio Paga pitkom vodom. Na otoku se nalazi jedno veće i dva manja jezera s pitkom vodom.

Danas otok Pag broji 7.500 stanovnika. Oni žive u dva grada, Pagu i Novalji, i u petnaestak sela.

Otok Pag stoljećima je vezan uz vinovu lozu, koja je od davnine, uz ovčarstvo, ribarstvo i proizvodnju soli bilo jedan od najvažnijih izvora egzistencije njegova stanovništva.
Za pretpostavit je da vinogradarstvo na otoku datira još od antičkih vremena, kao i na nekim drugim jadranskim otocima, kada utjecajem Feničana i Grka dolazi do širenja vinove loze i njezina uzgoja kao kulture.

Najstarije pokazatelje povezane s vinarstvom na otoku ostavili su Rimljani. Oni su osnovali grad Cissa u plodnoj dolini sjevernog dijela otoka. Cissa je poslije katastrofalnog potresa 361 g. potonula u more a ostaci amfora u kojima se nekad čuvalo vino često se pronalaze u moru ispred grada.

Dolaskom Hrvata u današnje krajeve prihvaćaju se i običaji naroda koji su prije njih živjeli na ovim prostorima. Među tim običajima bila je i kultura uzgoja vinove loze i proizvodnja vina. U bici koja se odigrala u blizini Paga Belu IV Ugarsko- Hrvatskog kralja od Mongola spašavaju Pažani pruživši mu utočište i višednevno gostoprimstvo. Da bi im se odužio 30. ožujka 1244. daje im povelju kojom Pag postaje slobodan kraljevski grad. U povelji se posebno zahvaljuje na hrani i vinu kojim ga ugostiše.

Vinograde su imali kako plemići tako i pučani. Bartol Kašić, pisac prve Hrvatske gramatike i prevoditelj cjelovite Biblije potekao je iz stare plemićke porodice. Od 1290. godine zabilježeni su prvi članovi njegova roda i to iz spisa zadarskog bilježnika Krešte de Tarallo gdje Radin Skobilić ustupa svom bratu Radošu osmi dio solana, zemlja i vinograda. Radoš Skobilić imao je nadimak «Kaša» koji je ostavio u nasljedstvo potomcima kao porodično prezime Kašić.

U bazilici sv. Petra podignutoj u XI. st. (danas V. magazin) gdje su benediktinci imali svoj samostan, više je godina boravio Pietro Ottoboni. Došavši iz Venecije da bi naukovao za popa, paško je vino rado pio i njime mise služio. Nakon Paga otišao je za Zadar, a nakon toga za Rim gdje je izabran za papu Aleksandra VIII.

U svom dnevniku Habsburški car Franjo I. piše kako je sa svojom ženom Carolinom tijekom dvodnevnog boravka na Pagu 1817. godine bio počašćen odličnom hranom i vinom. I Austro-Ugarski car Franjo Josip spominje paško vino koje je pio tokom jednodnevnog boravka na Pagu 1875. godine.

Od tada pa do danas vinogradarstvo je doživljavalo mnoge uspone i padove, ali se ipak održalo, zahvaljujući tradicionalnoj povezanosti pučanstva prema ovoj djelatnosti.